O nevezivnim vezama
U zadnje vrijeme ne mogu a da se ne pitam sta se to promijenilo od moje 18te godine. Jer tada, dakle negdje na prelomu djevojcice u djevojku, sam u potpunosti razumjela tu musko-zensku igru. Pardon - ne igru, vec tada vezu. Sve je bilo tako krasno uredno, cijeli tok dogadjaja je imao svoju sifru i razlog. Upoznate se, on te pozove na izlazak. Prosetate se korzom, doprati te kuci i pita mozete li se opet vidjeti. Ti onda sva usplahirena sacekas njegov naredni telefonski poziv, koji - i sada paznja - i zaista uslijedi! i sada vec znas da imate pravi date. Uskoro dolazi i prvi poljubac (onaj najsladji) i sve postaje jasno, znas da ste par. U vezi. Ekskluzivnoj. One on one. A danas. Hmm a kako je danas?!
Danas zivimo u svijetu, ili moja malenkost, u kojem postoji najmanje 50 razlicitih izraza za musko-zenske relacije. I cini se da upravo sto ih je vise, to je teze definirati dati odnos. Danas poziv na kafu nista ne znaci. Poljubac je znak privlacnosti, ali nikakav ekskluzivni pecat. Danas cete mozda provesti nekoliko noci zajedno, ali opet ces oprezno reci da se tek "vidjas" s nekim - nista ozbiljno. Danas je hodanje, furanje, zabavljanje - ma nazovi kako hoces - postalo urbani mit. Mozes imati sve u ovom gradu koji nikad ne spava: prijatelja kod kojeg ponekad prespavas, bivseg s kojim vise ne spavas - ali izlazis, aferu kojoj ne znas ni prezime, momka kojeg volis i s kojim nisi u vezi. Jer veza - UUUUUU - ta opaka, zlocesta rijec, je danas ugrozena vrsta u ovom svijetu izlazaka i svih nemogucih ili ipak mogucih kombinacija. Sta se desilo? Jesu li svi ti romanticni, pozrtvovani decki se jednostavno umorili od ekskluzivnih, determiniranih kombinacija? Ili su se pak cure u toku niza godina od 18te do 26te do te mjere promijenile, te su postale i same neodlucne kojem slatkom momku u toj masi ovakvih dati svoje srce na leasing, te ga danas dijele na njih vise?
Svo ovo vrijeme sam mislila da je ovo jednostran problem. Da su muskarci ti koji se ne zele vezivati, sto mi je djelimicno moja prijateljica Jo objasnila i humanoidnom evolucijom. Muskarci su po njoj tu da rasprsuju sto vise sperme po svijetu za vrijeme svog zivota (zbog sto vise potomaka i ocuvanja ljudske civilizacije), a zenke teze hranitelju i ekskluzivnom daddy-ju za te potomke, da bi isti mogli prezivjeti i tako dostici reporduktivni stadij u kojem se sve to nastavlja iznova. Meni je ovo zvucalo prejednostavnim i prefrustrijajucim - zar se nismo odmakli od doba homosapijensa?! Ali vidi sad - obreh se sama u situaciji gdje ne zelim vezu, ali zelim momka koji mi nudi vezu. Zvuci paradoksno? Nije. Mozda su zenke novi muskarci 21. vijeka.
Savremena zenka u godini 2007-moj ne treba hranitelja, jer ima svoju platu. Ona ne treba ni skrbnika, jer je u stanju da sama plati svoj stan s pogledom na park. Za hranu se brinu restorani, fast-food lanci i obliznji supermarketi (ponekad i pasta industrija spravljena u roku od 5min na vlastitom sporetu). A potomci visu nisu pitanje opstanka, vec kontracepcije. Kod koje je opet zenka glavni snositelj odgovornosti. Dakle eksluzivnost izvjesnih muskih zadataka se danas dijeli i ispunjaje jednako od strane zena, zbog cega je - mozda - veza kao eksluzivnost takodjer postalna dvojbeni i beskrajno diobni pojam. Mozda.
A opet - pored sve te samostalnosti, komotiteta i neovisnosti, ja ne mogu a da se ne sjetim bez neke neodredjene nostalgije onih prvih nevinih setnji niz korzo i leptirica u stomaku jutro poslije prvog izlaska pri pomisli na telefonski poziv koji ce uslijediti. Carolija romantike je danas ustupila mjesto trezvenosti. I sve je odjednom postalo (ne)moguce.
